Liječenje kratkovidnosti bez operacije

Napisao: Jure, 18. 02. 2015.
0 komentara

Poremećaj oka koji zovemo kratkovidnost, odnosno miopija, dijagnosticira se u slučajevima kada oko bez prepreka može vidjeti i fokusirati bilo koji objekt koji se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini, no na svaki udaljeniji objekt teško fokusira i definira. Da pojednostavnimo, svatko tko vidi savršeno na blizinu, ali bilo što udaljeno mu je mutno, je kratkovidan. To, nažalost i nije rijedak poremećaj, s obzirom na vrijeme u kojem živimo, a koje zahtjeva izniman broj sati proveden za računalom gdje se oči intenzivno i konstantno naprežu kako bi na gotovo istoj udaljenosti zadržale fokus. Takvo napezanje mijenja funkciju oka, koje se prilagođava zadanim uvjetima, te u njima izražava svoju najbolju moguću izvedbu- savršen fokus na blizinu. Nuspojava je, pritom, ta, da to isto oko gubi sposobnost fokusa na daljinu, logično računajući da je takva sposobnost sekundarna i vrijedna žrtvovanja. Naravno, za kratkovidnost su djelomično zaslužni i geni, pa zbrojimo li i spojimo ta dva bitna faktora, posve je jasno zašto i kako, te u kolikom omjeru je kratkovidnost uzela maha.

Liječenje kratkovidnosti

Vrlo je važno napomenuti kako naočale i leće za vid nisu lijek protiv kratkovidnosti. To su u suštini samo priručna pomagala, odnosno ekstenzije koje će zakrivljenošću svoje leće, zakrivljenosti naše leće anulirati i pomoći oku da vidi udaljene objekte, koje bi bez njih, kako smo i naveli, ostali mutni. No skinemo li naočale, problem kratkovidnosti je i dalje tu, a oko je svaki dan nošenja naočala sve lijenije i njegova dioptrija ulazi u još veći minus. Nošenje naočala možemo usporediti sa djetetom kojem roditelj svaki dan piše zadaću. Recimo da je oko dijete, a naočale roditelj. Svaki dan nakon nastave, roditelj će uzeti djetetovu zadaću i napisati je sa koristeći svoje znanje i sposobnosti. Zadaća će biti izvrsna, nerijetko bez pogreške i dijete će dobivati odlične ocjene u školi baš iz tih zadaća koje je roditelj pisao. No istina je da dijete doista ne zna zadatke, niti posjeduje znanje koje je treblao sakupiti, i ostaje zakinuto bez obzira na sve dobre namjere koje je roditelj imao pišući tu zadaću. Dijete je i dalje kratkovidno.

Ostanimo i dalje pri metafori zadaće, i razmislimo što bi sa tim „kratkovidnim“ djetetom bilo kada bi taj isti roditelj vježbao zadaću skupa sa svojim djetetom, potičući ga na razmišljanje i vježbanje. Dijete bi, uz takvo vođenje kroz neko vrijeme bilo posve sposobno pisati zadaću samo, ne samo ne tražeći, već i odbijajući roditeljevu pomoć, jer je posve sposobno „vidjeti“ riješenja zadataka koja se nalaze ispred njega. Vježbe za oči upravo na takav način pomažu i kratkovidnim očima da povrate svoj zdravi vid, potičući ga na mijenjanje fokusa i trening funkcionalnosti i sposobnosti, gdje se oko ne opušta i uz predanost i volju osobe kroz proces vježbi (redovitog samostalnog pisanja zadaće) osoba za nagradu ima savršen vid. Najučinkovitija metoda vježbi za oči izazivanjem podražaja umjetnog defokusa mežnice je metoda Power Vision System-a. PVS ispravlja čak i velike kratkovidnosti, a kompatiblina je i sa popularnom Bates metodom opuštanja i vježbanja očnih mišića.

Više o metodi i povratu savršenog vida potražite na http://www.kratkovidnost.com